do 255 karaktera
Citam neke blogove, pa rekoh da se sjetim malo i svog. Mada nisam siguran da li iko cita i nesto ne osjecam preveliko olaksanje kad se ovdje istresem i u biti mi je jako lijeno pisati, pa najvjerovatnije cu i izbrisati blog. Sto se tice mog zivota, stvari su postale dosadne. Mozda malo vise dosadne. Valjda i ovo vrijeme pokazuje svoj utjecaj. Nisam u vezi, bilo je par upoznavanja ali nista od toga. Nisam zainteresiraaan. Inace imam jednu naviku, koliko je losa ne znam, pretpostavljam da jeste. Kad se dugo dopisujem s nekim na fejsu i zovnem recimo na kafu, pa odbije ja takve ljudi izbrisem. Moram prestat s tim. Sto se tice faxa , i dalje status quo. I pravo sam u neizlaznoj situaciji, sto mi pokvari svaki dan. Upisao sam fax na blef, tacnije nisam znao sta bi drugo od OVOLIKE ponude. I sad iz prvog semestra ostalo mi je pola predmeta i vise + ovaj drugi semestar. I pokusavam stici, pohvatat konce ali ne ide. Nije da bas ne ucim, vec vecinu vremena nemam srece. Tako da ne znam ni sta cu ni kako cu se iscupati. Razmisljam o poslu, pa da iduce godine upisem nesto lakse, tj. da studiram od SVOJIH para. Any thoughts?? S prijateljima , ljudima oko sebe sam na VI, nekako zadnji period najradije provodim sam. Prag tolerancije mi je 0, pa sam shvatio da je pametnije da izbjegavam ljude s faxa naprimjer. Haha. Nisam vjerovao da je ovoliko zivot dosadan i nedefinisan i mrtav kad ides na fax. Jednostavno isto kao da nemas nikakvih ocekivanja. Samo zivis dan za danom. Nista zanimljivo. A dok ides u srednju fax je pojam. Zalost.


